Kontrole onečišćenja u poljoprivredi koji uključuje Kodeks dobre poljoprivredne prakse i Nitratne direktive bit će doslovce ograničavajući čimbenik za jednu farmu. Bez dobro riješenog pitanja gnojovke i raspolaganjem organskim otpadom s farme nema ništa od posla. Ovaj projekt trenutno je jedan od važnijih zbivanja u poljoprivredi, a koji se tiču zaštite okoliša i unaprjeđenja poljoprivredne proizvodnje. Temelj projekta je u zaštiti Crnog mora preko dunavskog sliva u koji dolaze onečišćenja od poljoprivrede. Ima i lokalnu dobrobit kroz investicijski fond i pomoć poljoprivredi te uvođenje različitih vidova primjena dobrih poljoprivrednih praksi. Tu ulazi i legislativa koja će biti važeća kad postanemo članica Europske unije. To znači primjenjivanje Nitratne direktive. Iz nje slijede i načela dobre poljoprivredne prakse. To su zahtjevi za proizvođača da ima adekvatan sustav skladištenja gnojiva, količinu primjene gnojiva na svojim površinama. Projekt je baziran na zaštitu od nitrata koji potječu iz prirodnih izvora. No tiče se i svih postupanja, kao što je primjena pesticida i mineralnih gnojiva. Iako postoje početna ulaganja, u konačnosti bi se trebala postići i ušteda..

Mednas=

Utjecaj na onečišćenje voda na užoj lokaciji peradarske farme može potjecati od primjerice otpadne vode iz dezbarijera, procjedne vode s privremenog skladišta gnoja, sanitarne otpadne vode, utjecaj ljudskog faktora i elementarnih nepogoda, istjecanje naftnih derivata iz strojeva prilikom gradnje ili tijekom dostave.

Tehnološki postupak tova pilića odvija se u "suhom" ciklusu te ne nastaju tehnološke otpadne vode, budući se nakon završetka tova i odstranjivanja gnoja, čišćenje peradarnika ne obavlja vodom već dezinficijensom "Virkon S".

Obzirom da voda iz dezbarijera sadrži povećanu količinu kaustične sode ista će se prikupljati zatvorenim sustavom drenaže i odvoditi u nepropusnu sabirnu jamu ako će tehnologija zahtijevati kompletnu izmjenu sadržaja u dezbarijeri. U ostalim slučajevima redovitog ciklusa proizvodnje, dezbarijera se samo nadopunjava potrebnom količinom sredstva za dezinfekciju.

Sanitarne otpadne vode, obzirom da na lokaciji nema izgrađene javne odvodnje skupljati će se u nepropusnoj sabirnoj jami.

Vodonepropusna sabirna jama mora se redovito prazniti i odvoziti od strane ovlaštenog poduzeća. Budući se koristi mala koncentracija dezinficijensa s tom otpadnom vodom se u pravilu može postupati kao i sa sadržajem iz septičkih jama domaćinstava.

Oborinske i površinske vode ne ispuštaju se u sabirne jame. Te vode kao nezagađene ispuštati će se u okolni prostor.

Obzirom na zbrinjavanje gnoja, farme mogu biti uzrokom zagađenja voda u slučaju:

• nepravilnog skladištenja gnoja
• nepravilne primjene za organsku gnojidbu

Prva točka odnosi se na slučaj da ne postoji trenutno zbog vremenskog perioda mogućnost direktnog odvoženja na poljoprivredno zemljište, u kom slučaju investitor treba imati alternativno rješenje, tj. treba izgraditi privremeno skladište gnoja.

Takvo privremeno skladište gnoja treba biti izgrađeno od vodonepropusnog materijala s nagibom cca 3 % prema drenažnim cijevima koje vode u sabirnu jamu, a sam skladišni prostor za gnoj treba biti dovoljno velik da se gnoj može bez rizika po okolinu uskladištiti 6 mjeseci (odnosno za cca 300 m3 gnoja).

Prema Studiji Agronomskog fakulteta u Zagrebu (Procjena stanja, uzroka i veličine pritisaka poljoprivrede na vodne resurse i more na području Republike Hrvatske, Zagreb 2002.) potrebno osigurati skladišni prostor za skladištenje gnoja za najmanje 6 mjeseci, a također je potrebno osigurati sigurnosne (pufer) zone u kojima se gnoj nikada ne smije koristiti, a to su:

• uz vodotokove (potoke, rijeke, jezera) potrebno je osigurati najmanje 10 m širok sigurnosni pojas u kojem se nikada ne smije aplicirati gnoj
• da bi se izbjeglo onečišćenje podzemnih voda gnoj se ne smije aplicirati u pojasu širine 50 m oko izvora ili bunara koji se koriste za humanu konzumaciju ili za napajanje farmskih životinja.

Investitor posjeduje cca. 4,5 ha vlastitih poljoprivrednih površina na kojima može zbrinjavati nastali gnoj odmah po završetku tova.

Količina izmeta koji će nastajati na farmi u 6 mjeseci iznosi cca 284,35 m3 izmeta/6 mj.

Površina deponije za gnoj na farmi iznosi 300 m2. Obzirom da je visina deponija 2 m, kapacitet će iznositi cca 600 m3, što će biti dovoljno za skladištenje gore navedene količine gnoja.

Utjecaj na tlo i biljnu proizvodnju

Najveći dio Općine Visoko zastupljen je tipom rendzina karbonatna – antropogene i vitisol na laporu zastupljen u brežuljkastim dijelovima, pa je tako i lokacija farmi izgrađena od ove vrste tla.

Pilići u tovu su podno smješteni na stelji (drvena strugotina i sl.), te je glavni otpadni produkt stelja pomiješana sa fecesom (izmetom).

Negativan utjecaj, koji se očituje u najmanjoj mjeri, mali je postotak kemijskih spojeva u gnoju nastalih metabolizmom primijenjenih lijekova u proizvodnji pilića. Dodatni negativni utjecaj očitovat će se u slučaju da se to gnojivo više od 5 godina odlaže na iste poljoprivredne površine, a obzirom da svako tlo ima određeni kapacitet prihvata tog gnojiva.
U Pravilniku o načinu postupanja s nusproizvodima životinjskog podrijetla koji nisu za prehranu ljudi (NN 56/06), u poglavlju III. - Uvjeti za stajski gnoj, obrađeni stajski gnoj i prerađevine od stajskog gnoja navodi se da promet toplinski neobrađenim kokošjim gnojem podliježe sljedećim uvjetima:
a) kokošji gnoj mora biti iz područja u kojima nisu na snazi ograničenja zbog prisutnosti newcastleske bolesti ili ptičje gripe;
b) toplinski neobrađeni gnoj od jata peradi koja su cijepljena protiv newcastleske bolesti ne smije se slati u područje koje je dobilo status »područja gdje se ne vrši cijepljenje protiv newcastleske bolesti« te se s njime treba postupati u skladu s posebnim propisom; i
c)  toplinski neobrađeni kokošji gnoj mora pratiti veterinarska dokumentacija.

U Pravilniku o uvjetima kojima moraju udovoljavati farme i uvjetima za zaštitu životinja na farmama (NN 136/05), članak 13, stavak 5. navodi se da prostor za odlaganje i zbrinjavanje gnoja i gnojovke iz objekta mora biti smješten/izgrađen tako da se spriječi zagađivanje okoliša i raznošenje štetnih bioloških zagađivača.

Slijedeći praksu ostalih proizvođača, pileći gnoj će se odvoziti na oranice i koristiti kao gnojivo, te zaoravati uz pridržavanje propisa koji proizlaze iz Pravilnika o zaštiti poljoprivrednih zemljišta od onečišćenja štetnim tvarima (NN 15/92).

Investitor posjeduje cca. 4,5 ha vlastite zemlje.

Potrebno je pridržavati se propisa koji proizlaze iz Pravilnika o zaštiti poljoprivrednih zemljišta od onečišćenja štetnim tvarima (NN 15/92) i EU propisa odnosno  Europske direktive EC 91/676/ECC – takozvana «Nitratna direktiva», kako ne bi došlo do prekomjernog opterećenja tla.

Pravilnik propisuje u člancima br. 9 i 10 maksimalnu količinu gnoja od 60 m3/ha godišnje, a u izvan vegetacijskom periodu (listopad – travanj) dopušteno je trošiti 30 m3/ha.

Europska direktiva EC 91/676/ECC – takozvana «Nitratna direktiva» propisuje najveću količinu dušika (N) životinjskog porijekla koja se smije upotrebljavati na hektar poljoprivrednog zemljišta i ta količina iznosi 170 kg N/ha godišnje, iznimno u prve četiri godine je moguće dopustiti i 210 kg N/ha.

Na farmi će nastajati 1683 kg N godišnje,  koji će se raspodijeliti na površini od 4,5 ha, pa je to opterećenje dušikom od 374 kg N/ha.

Obzirom na gore navedeni proračun vlasnik ne raspolaže s dovoljno obradivih površina, te će stoga vlasnik ugovoriti odvoz gnoja sa privatnim vlasnicima na druge poljoprivredne površine koje će moći prihvatiti količinu gnoja sukladno navedenim propisima.

Peradarska proizvodnja, odnosno tov pilića u zatvorenim prostorima maksimalno koristi rezultate primijenjene genetike, uz osiguranje svih potrebnih uvjeta držanja, hranidbe, preventivne i zdravstvene kontrole. Potencijalni zagađivači okoliša mogu biti otpadni produkti intenzivnih metaboličkih procesa kao što je amonijak i ugljični dioksid u vidu plinovite faze. Ti se produkti ventilacijom emitiraju u okolnu atmosferu, ali u vrlo niskim koncentracijama, te ne mogu štetno utjecati niti na atmosferu, a isto tako i na biosferu uključivši i poljoprivrednu djelatnost odnosno poljoprivredne proizvode. Mogućnost akumuliranja štetne plinovite faze od metaboličkih produkata u procesu tova pilića nema potencijalnih opasnosti za poljodjelstvo.

Autor = J.VUJIĆ