-          Tavanuša je zlo za hrvatsku poljoprivredu, prvenstveno zato što nije napravljena razlika između onoga što je farmerovo sjeme, a što tavanuša. Naime, pod farmerovim sjemenom se provukla tavanuša i kao takva uzrokuje silne štete. I poljoprivrednim proizvođačima u smislu zagađivanja njihove parcele s korovima. i raznim bolestima kao što su primjerice divlja zob ili pak Tilecia tritici. To su bolesti koje su sve prisutnije na onim tablama na kojima se sije farmerovo sjeme ili tavanuša. Jedna strana priče je siromaštvo našeg poljoprivrednika, a s druge ipak to da nema taj poljoprivrednik informaciju što će mu donijeti takva sjetva, a što će saznati tek za koju godinu. Dodatni problem je što ljudi koji siju tavanušu bitno smanjuju agrotehničke mjere. Oni manje gnoje i manje zaštićuju svoje usjeve, a smanjuju I druga ulaganja. Dakle, smanjuju trošak za nabavu sjemena, ujedno smanjuju i trošak svih ostalih ulaganja pa tako poticaj ostaje kao čista zarada.Ja bih čak rekao da se tu tada radi o zloupotrebi poticaja. To sjeme nema potreban kvalitet, ono je u stvari zrnevlje za prehranu ptica, a ne za sjetvu. Kod industrije stočne hrane također ne zadovoljava i nastaju mnogi problemi. Druga strana ovog problema je kroz nedovoljno jasnu zakonsku regulativu što je farmerovo sjeme. Nije dovoljno dobro regulirano, nema dovoljne kontrole. Kako je to regulirano u drugim zemljama?

Može se koristiti farmerovo sjeme, ali ono mora određene tehničke specifikacije imati kao i imati neke karakteristike pravog sjemena, I mora biti tretirano. To je onda sjeme, ali farmerovo sjeme. Ne može ga ni prodavati na tržištu, a ni razmjenjivati sa susjedima. To je nemoguće, a i većina zemalja regulira i veličinu posjeda na kojem se može sijati određeno farmerovo sjeme. Ovako mogu kolokvijalno reći da je to sirotinjsko sjeme. Svaki ozbiljniji poljoprivrednik ne sije farmerovo sjeme. Na određeni rok ono osirumašuje gospodarstva, a I njegove nasljednike koji će tu zemlju raditi nakon njega. Može imati neki trenutni efekt, ali vrlo brzo imaju velike štete. Nakon treće ili četvrte godine doći će do apsolutnog zagađenja tla bolestima. Do prije par godina poticaj se mogao dobviati samo za certificirano sjeme. To je bilo jako dobro. Po nama može da se dobije poticaj za sjetvu farmerovog sjemena, ali se ljutimo što se može dobiti I za sjetvu tavanuše koja se tu provlači pod pojam farmerovo sjeme. A što nije isto. U Europi se I dalje smatra da farmerovo sjeme predstavlja I dalje neku sortu, iako neku n-tu reprodukciju. I vlasnik te sorte, bilo privatna ili neka institucija ima I dalje pravo na neku naknadu za svoja autorska prava, odnosno za znanstveni rad. Koji su ju uostalom i stvorili. Tada se u EU plati u 50 postotonom iznosu od onoga koje bi platio da sije kupljeno sjeme. Kod nas nisu dužni platiti ništa. I dalje sije vašu sortu, a ništa nije dužan. Ista stvar moguća je I sa sojom ali daleko manje. Dakle moguće je to sve raditi sa samooplodnim kulturama. To je najviše problem kod pšenice. Mi smo dali neke smjernice i prijedloge i nadamo se da će se riješiti u nekom razumnom roku. Time bi bili svi zadovoljni, a I pojedinci koji bi mogli ako žele koristiti farmerovo sjeme, ali ipak pod kontrolom, a i mi bi bili zadovoljni. Javnost ne zna da je vrijeme potrebno za stvaranje nove komercijalno trižišne sorte bar 10 godina. Naglašavam tržišne sorte. Nije u redu onda da nakon toga neko na tržištu može sijati tu sortu u nedogled iz godinu u godinu, a da vlasnik koji je uložio izuzetno skupih deset godina u istraživanje ne dobije ništa. To uništava taj naš rad.

Poljoprivredni proizvođači kojima je cilj dobit i kvaliteta uroda u takve aktivnosti se ne upuštaju. Oplemenjivačka i osjemenjivačka kuća smo koja je najviše napravila za hrvatskog poljoprivredniku, rekao je u razgovoru za naš portal Zvonimir Zdunić.

Apeliramo na zakonodavce da krenu riješiti tu problematiku. Vjerujem da će se to ipak dogoditi tako da budu zadovoljni I oni koji žele sijati farmerovo sjeme, a I mi koji proizvodimo sorte I sjeme. Institut ove godine Poljoprivrdni institute Osijek slavi 137 godina postojanja, a 90 godina na oplemenjivanju pšenice I ječma. To je naša kulturna baština I narod se s pravom treba ponositi sa svojom industrijom sjemena I da imamo nešto što ne moramo uvoziti, kaže na kraju naš sugovornik.