Subota, 09 Lipanj 2018 20:28

KOLUMNA - Damir Rukovanjski

MNOGI SUMNJAJU U KVALITETU UVOZNIH ZAŠTITNIH SREDSTAVA I SJEMENA

Odnosno izražavaju poljoprivrednici sumnju da nije riječ o istoj kvaliteti istog proizvoda u Hrvatskoj i u razvijeznim zemljama Europske unije

ruki repica

  • Sve je to jedna velika laža i paralaža, kaže mi jedan ratar neki dan gledajući u pšenicu. Pitam ga na što misli? Pa na ovo. Pokazujući bolesti na pšenici. Ne znam ja to jel oni nas lažu, ili ovi naši što tamo rade ništa ne znaju. Ili kada  biraju i odabiru nemaju pravo odabrati što treba. Ali to nije to. I zaštita? Nama daju vrhunske preparate a rezultata nema. Ni ove sorte nisu to za što se izdaju.

Na što je točno mislio teško je reći najtočnije, ali približno je jasno. Kao i mnogi smatra da ni zaštitna sredstva, ni sjemenska roba, poznatih proizvođača nisu jednako kvalitetna u našoj zemlji i u naprednijim zemljama Europe. Govorio je on i o marki, i o tvrtkama. No, bolje da to ne govorimo jer bi poslije to sve prštalo po sudovima. Naime, jako je teško dokazati da neko sredstvo nije dobro, ili da sjeme nije dovoljno kvalitetno. No, sijećamo se kako je prošle godine čovjeku izniklo polje maka umjesto onoga što je posadio. Sada svi bruje o tome kako je jedna tvrtka na istoku Hrvatske presijala 900 hektara šećerne repe. I iz te tvrtke su potvrdili da je istina, a i iz optužene tvrtke da su oni optuženi ali to sve nije važno ni dobro isticati jer nije ništa gotovo. A i jedni i drugi nisu za to da se još uvijek javno govori o tome jer slijede sudska dokazivanja.  Ni tvrtka koja je optužena nije proizvođač već je diler poznatog sredstva. Zato se sve to zamulja. Netko negdje proizvodi, pa onda neka naša tvrtka to distribuira, pa opet neka druga prodaje i tako redom. Znamo da je u Europskoj uniji pronađeno da pojedini prehrambeni proizvodi nisu jednako kvalitetni u prodaji u Njemačkoj i u Rumunjskoj ili Hrvatskoj. Pa je isto tako pronađeno da pojedina sredstva za pranje nemaju tu kvalitetu kakvu imaju u tzv. zapadnim zemljama. E sada ostaje za pitati se da li su sorte i hibridi američkih i zapadnoeuropskih tvrtki doista top kvalitete i onakve za kakve se izdaju. Ako to rade poznati proizvođači hrane, postoji opasnost da to možda rade i ostali. Odnosno da li su svi ti proizvodi onakvi kakvi su i primjerice Njemačkoj ili Nizozemskoj. U velikim količanama kod nas dolaze dodaci stočnoj hrani, lijekovi za stoku, zaštitna biljna sredstva, sjeme, oprema, mehanizacija. Ili smo ipak mi tehnološki slabiji, imamo lošiju klimu.  Ili jednostavno naši ljudi ne znaju raditi. Ali jedno je ono što vidimo na Danima polja, prezentacijama, radionicama na otvorenom, predavanjima i slično, a drugo pak ono što nam kažu poljoprivrednici. Isto je sada nakon toga presijavanja šećerne repe jer zaštitno sredstvo nije reagiralo kako treba ostao veliki upitnik. Da li ta sredstva su baš ta? Da li su možda starija pa prepakirana? I to je možda moguće. Kod naših ljudi i tvrtki moguće su i takve malverzacije. No, da li su ista ta sredstva za zaštitu kod nas i u Njemačkoj? Pita se taj poljoprivrednik. Ostaje veliki ali nakon ove šećerne repe ali skoro nećemo dobiti epilog. Sada idu tužbe. Sudovi izvođenje svjedoka, pa onda su tu vještačenja. Nećemo mi godinama ništa saznati. Svaki vještak će nešto svoje reći. Oni će izvoditi svoga, ovi svoga vještaka i tako će izvještiti veliko ništa. No, da bi sada naši zastupnici u Europarlamentu trebali nešto poduzeti, trebali bi. Jer očito da postoje mogućnosti da se nešto umuti i zamuti. Još je ipak za vjerovati da poznato ime, poznato sredstvo i ne smije zeznuti. Ali stalno se pojavljuju nove kuće, nova sredstva, i to svi pišu i govore da su oni najbolji. I mi novinari prenosimo te njihove stavove a ne možemo reći ni da nije tako. Oni svima nama podastru nekakve njihove podatke i pitaš se zašto ne bi vjerovao. I za vjerovati je da velika većina u Hrvatskoj radi ispravno i kako treba. I sada taj mali postotak muljatora sve njih sada stavlja pod kapu sumnje. Prije nekih dva mjeseca nazvala me jedna žena iz slavonskog sela koja proizvodi bijeli luk i pitala da li želim pisati o tome da zaštitno sredstvo koje su kupili uopće ne donosi nikakav rezultat nakon primjene i misli da su svi proizvođači prevareni. Ja sam bio za to da pišemo. I ona je. A onda kada smo se trebali naći sve je stalo i nastala je šutnja.

Pokazalo se i da svježe meso baš i nije svježe a došlo je iz zemalja EU. Pa i da u mesnim prerađevinama ne znamo baš točno što je u njima. Odnosno, tamo je ono što piše, a kada se nešto napiše to se sve može različito čitati. Jedan čita ovako, a drugi onako. Kada u svim sferama života i trgovine nalazimo da ima odstupanja i malo laži, smijemo se pitati kako to da u ovom našem poljoprivrednom, sjemenarskom i zaštitarskom sektoru ne bi bilo. Jedan kaže, ja ne kupujem meso u trgovačkim lancima, već direktno od našeg stočara. Što reći. Imamo mi naših proizvođača sjemena. Zaštite i nemamo. Ali što imamo a to je sigurno. Imamo inspekcije. One za sada ipak češljaju radije našeg seljaka, nego li ovo o čemu govorimo.

935x150