Suncokret je porijeklom iz Amerike. Od europskih zemalja prvo dolazi u Španjolsku, a zatim se širi na ostali dio kontinenta. Važno je napomenuti da se do 19. stoljeća uzgajao uglavnom kao ukrasna biljka. U Hrvatsku dolazi iz Austrije. U većoj mjeri se počinje širiti tek izgradnjom tvornica ulja u Zagrebu i Čepinu sredinom tridesetih godina prošlog stoljeća. Do pojave ruskih sorti u sjetvi su se uglavnom koristile domaće populacije, ali i sorte kreirane u institutima u Zagrebu i Novom Sadu (Botinečki 4, Novosadski 4, Novosadski 8, Novosadski 18). Ove sorte je karakterizirala velika osjetljivost na biotske i abiotske stresove, a s tim u skladu i prinosi su bili raznoliki, uglavnom niski. Krajem 50-tih godina prošlog stoljeća u sjetvu se uvode sorte iz bivšeg SSSR-a (Peredovik, Vniimk 8931, Smena itd.) koje pokazuju nešto više prinose zrna i sadržaj ulja, ali dominantan problem u tom periodu postaje osjetljivost na bolesti, prije svega na plamenjaču i bijelu trulež tako da nakon početnog povećanja površina one opet padaju. Tek uvođenjem hibrida u drugoj polovici 70-tih godina prošlog stoljeća, proizvodnja suncokreta se koliko toliko stabilizira. Prednosti hibrida u odnosu na sorte su: veći prinos zrna i sadržaj ulja, niža i tanja, ali čvršća stabljika, kraća vegetacija, bolja tolerantnost na polijeganje, sušu, bolesti i štetočine, ali i ujednačeniji početak pojedinih fenofaza, a time i uspješnija primjena agrotehničkih mjera te mehanizacije. Iako su i ovi kultivari pokazali određenu osjetljivost, prije svega prema parazitu Diaphorte (Phompsis) helianthi  oplemenjivači suncokreta su to u znatnoj mjeri uspjeli riješiti tako da se hibridi i danas siju. U posljednjih 5 desetljeća (1970.-2018.) se u Republici Hrvatskoj suncokret uzgaja na prosječno 23346 ha sa prinosom zrna 2,27 t/ha. Nažalost, proizvodnju karakteriziraju variranja kako u pogledu posijanih površina (7006- 49769 ha), tako i prinosa zrna (1,06- 3,20 t/ha). Razlozi tome su višestruki, a primarno se odnose na: uvjete uzgoja u prethodnim vegetacijskim sezonama (nepovoljniji agroekološki uvjeti- manje površine iduće godine), cijene, sustav poticaja, primijenjenu tehnologiju, obučenost proizvođača itd. Ipak se može reći da postoji trend povećanja površina, ali i prosječnih prinosa zrna (Tablica 1) te da obučeni proizvođači, opremljeni kvalitetnom mehanizacijom nerijetko postižu prinose iznad 4 pa i 5 t/ha.

Udio suncokreta u ukupnim obradivim površinama u Republici Hrvatskoj je relativno mali, nedostatan za našu prerađivačku industriju tako da za širenje ove kulture na našim poljima svakako ima mjesta. Također treba istaknuti da se suncokret dominantno sije u Osječko- baranjskoj i Vukovarsko-srijemskoj županiji. S obzirom na trend sve suših godina, ali i ostale agroekološke uvjete te veliki izbor hibrida smatramo da se suncokret treba sijati i u ostalim područjima Republike Hrvatske, poglavito u preostale tri slavonske županije: Brodsko-posavskoj, Virovitičko-podravskoj i Požeško-slavonskoj županiji.  

Tablica 1. Proizvodnja suncokreta (ha) i prinosi zrna (t/ha) u Republici Hrvatskoj (1970.-2018.)

Izvor: Službena statistika Republike Hrvatske i FAOSTAT database 2020

PLODORED

Plodored predstavlja organizacijsko-ekonomsku, ali i fitosanitetsku mjeru, te je stoga izuzetno važna stavka u biljnoj proizvodnji općenito. S obzirom na naglašenu osjetljivost na patogene - uzročnike biljnih bolesti, ali i druge opće poznate razloge, obavezna je mjera u uzgoju suncokreta.

Generalno se za suncokret može reći da se dobro uklapa u plodored sa pšenicom, ječmom i kukuruzom, uz napomenu da se kod kukuruza obrati pažnja na primijenjene herbicide (pojava fitotoksičnosti). U sušnim uvjetima kao loši predusjevi mogu se pokazati lucerna, sirak i šećerna repa jer crpe vodu iz dubljih slojeva tla. Treba imati u vidu da leguminoze ostavljaju značajnije količine dušika u tlu i prema tome suncokret kao slijedeći usjev treba pažljivije gnojiti. Previše dušika znači i osjetljiviju biljku na napad bolesti, ali i polijeganje usjeva.  

Nije ga poželjno uzgajati u monokulturi, a također niti u smjeni sa sojom, uljanom repicom i graškom. Razlog leži u činjenici da ove usjeve napadaju zajedničke bolesti te da jednostrano iskorištavaju hraniva iz tla.

Velika prednost suncokreta ogleda se u činjenici što rano napušta tlo te omogućava pravovremenu sjetvu jesenskih (ozimih) usjeva.

OBRADA TLA

Kao i kod drugih ratarskih kultura obradom tla nastojimo popraviti stanje tla i stvoriti optimalne uvjete za rast i razvoj slijedećeg usjeva. To se primarno odnosi na popravljanje strukture tla i vodozračnih odnosa, toplinskog režima, biološke aktivnosti, unošenje gnojiva u tlo, konzervaciju vlage, zaoravanje biljnih ostataka. Obradu treba prilagoditi tipu tla, odnosno općenito uvjetima koji vladaju na određenom lokalitetu.

Ukoliko su predusjevi bile strne žitarice odmah po žetvi trebalo bi obaviti „prašenje strništa“ na dubinu 10-15 cm sa ciljem sprečavanja gubitka vode i provociranja rasta korova.

Duboko oranje u jesen je obvezna mjera. Treba ga obaviti što ranije, čim to uvjeti dozvole. Na taj način omogućava se tlu duža izloženost oborinama, ali i mrazu.

Ako nije bilo moguće obaviti duboko oranje u jesen tada se mora obaviti proljetno oranje koje u nekim godinama dovodi do smanjenja prinosa i do 30%.

Predsjetvena priprema treba osigurati kvalitetan sjetveni sloj tj. tvrdu posteljicu tako da postoji dobar kontakt sa vlagom iz dubljih slojeva i mek pokrivač koji omogućava brzo, ali i ujednačeno klijanje i nicanje, a time i ulaženje u ostale fenofaze razvoja biljke. Uobičajeno je da se izvodi u dva navrata. Prvi put se obavlja što ranije u proljeće uzevši u obzir  optimalnu vlagu tla s ciljem zatvaranja brazde i čuvanja vlage. Drugi put tlo se priprema neposredno ili nekoliko dana pred sjetvu. Cilj je osigurati optimalne uvjete, ujednačeno nicanje, ali i djelovanje herbicida. Treba izbjegavati nepotrebne prohode strojevima.

GNOJIDBA

Suncokret ima velike potrebe prema hranivima pošto stvara veliku vegetativnu masu i visoke prinose sjemena.   U intenzivnoj proizvodnji suncokreta koriste se uglavnom mineralna gnojiva, dok se stajnjak, kao najvažnije organsko gnojivo, nažalost jako malo koristi i to uglavnom samo pri meliorativnoj gnojidbi ili ako se suncokret uzgaja za zelenu biomasu. Dušična gnojiva primarno utiču na vegetativni porast, veličinu glavice i prinos. Pri višim dozama dušika povećava se sadržaj bjelančevina, ali se smanjuje sadržaj ulja u zrnu. Fosforna i kalijeva gnojiva utiču na povećanje sadržaja ulja u sjemenu i povećavaju otpornost biljaka prema bolestima i općenito stresu. Osnovnom gnojidbom (u jesen) se unose mineralna gnojiva na dubinu na kojoj se razvija glavna masa korijena, te bi stoga ovo trebala biti redovita agrotehnička mjera. Ovim načinom gnojidbe se potiče bolje ukorjenjavanje i jači korijen, a time i veća tolerantnost na sušu. Preporuka je da se osnovnom gnojidbom u tlo unesu dvije trećine fosfora i kalija i jedna trećina dušika. Poznato je da fosfor i kalij slabo migriraju u tlu te ih zato treba unijeti u dublje slojeve oranjem.

Ako suncokret dolazi nakon pšenice ili ječma trebalo bi napraviti „prašenje strništa” na dubinu od 10 do 12 cm, uz dodavanje urea gnojiva kako ne bi došlo do „dušične depresije“ i time se ubrzala razgradnja organske tvari. Preostala jedna trećina fosfora i kalija i jedna trećina dušika dodaju se sa predsjetvenom pripremom tla. Dio dušika se može dati i u prihrani. Gnojidba se uvijek treba bazirati na analizama tla i preporukama od strane stručnjaka. Okvirne doze gnojiva su: 80-110 kg/ha dušika (N), 100-130 kg/ha fosfora (P 2 O 5 ) i 120-150 kg/ha kalija (K 2 O). (Primjer gnojidbe: u osnovnoj obradi zaorati 300–350 kg/ha NPK, 7-20-30 ili NPK 8-26-26. Predsjetveno se može dodati 100 kg/ha UREA gnojiva i 100-150 kg/ha NPK 15-15-15. Potrebe za prihranom ovise o stanju usjeva, količinama oborina (N se lako ispire iz tla) itd.. Prihrana sa obavlja sa KAN-om (27%) s obzirom da je dušik u njemu u obliku koji je lakopristupačan biljci. Prihranjuje se jedan ili dva puta ovisno o plodnosti tla i stanju usjeva. Prvo prihranjivanje je u fazi 3-4 lista, a drugo kad suncokret razvije 7-8 listova. Prihrana se može obaviti i folijarno, naročito u stresnim uvjetima. Voditi računa da prevelika količina N može dovesti do polijeganja i osjetljivosti biljke. 

IZBOR HIBRIDA

Pri izboru hibrida prednost treba dati onima koji imaju visoke vrijednosti prinosa zrna i ulja, ali i optimum drugih važnih agronomskih svojstava (visinu biljke, promjer glave, masu 1000 zrna, hektolitarsku masu, sadržaj ulja) i koji te vrijednosti zadržavaju u što širem rasponu različitih okolina. Pored ovoga naglasak se daje i na tolerantnost na bolesti, te stvaranje hibrida tolerantnih na sušu koja posljednjih godina prati biljnu proizvodnju i u Hrvatskoj. Posebni programi su usmjereni na kvalitetu ulja tj. stvaranje hibrida sa visokim sadržajem oleinske kiseline, stvaranje hibrida visokog sadržaja proteina u zrnu te stvaranje ukrasnog suncokreta.

Naravno, treba primijeniti i zlatno pravilo ratarske proizvodnje, a to je, ako se suncokret sije na većim površinama svakako treba sijati dva ili više hibrida kako bi se eventualni propusti u izboru hibrida sveli na najmanju moguću mjeru.

Današnja proizvodnja suncokreta u Republici Hrvatskoj zasniva se na hibridima koje na tržište stavljaju: Syngenta, Pioneer, Poljoprivredni institut Osijek, KWS, RWA, Institut za ratarstvo i povrtarstvo Novi Sad itd..

SJETVA

Sjetva počinje kada se temperatura tla na 5 cm ustali na oko 8 do 10°C. Okvirno se može reći da je to u našim područjima obično sredina četvrtog mjeseca. S obzirom na evidentan trend sve suših godina taj rok se iz sezone u sezonu pomjera prema početku travnja. Prednosti ranije sjetve se ogledaju kroz bolje iskorištenje zimske vlage, ranije klijanje i nicanje i raniju cvatnju i oplodnju (pri nižim temperaturama) a nedostaci su, ako zahladi, problem klijanja i nicanja te pojava kasnoproljetnih mrazeva. Dakle, pri definiranju roka sjetve treba prije svega uvažiti trenutne i očekivane temperature i oborine, ali i specifičnost klime svakog pojedinog područja te odlike izabranog hibrida. U pravilu se prvo siju srednje kasni, a zatim srednje rani i rani hibridi. Na taj način se izbjegava neuspjeh proizvodnje uvjetovan produženjem vegetacije uslijed snižavanja temperatura, obilnijih kiša i vjetrova u jesen.

U sjetvi je najbolje koristiti dobro pripremljenu, podešenu pneumatsku sijačicu, a brzinu sjetve prilagoditi uvjetima na polju. Sjetvu obaviti kvalitetno, ne žuriti, jer pogreške u sjetvi (pregust, prerijedak sklop) se jako odražavaju na ukupan uspjeh proizvodnje. Maksimalna brzina radnog stroja ne bi trebala prelaziti 7 km/h. Suncokret je širokoredna kultura i sije se na međuredni razmak od 70 cm, a razmak unutar reda je definiran sklopom. Kod ranijih hibrida taj razmak je manji, a kod kasnijih je veći. Obično je od 18 do maksimalno 32 cm.

Optimalan sklop za hibride suncokreta koji su rašireni u proizvodnji je obično od 55000 do 65000 biljaka po hektaru. Što se sklopa tiče svakako se treba držati preporuka kreatora hibrida, odnosno sjemenske kuće. Hibridi duže vegetacije su jači, robusniji i siju se na rjeđi razmak i obrnuto.  Ukoliko je sklop biljaka u polju veći od preporučenog to podrazumijeva manji promjer glave, izduženije biljke sklone polijeganju te povećavanu osjetljivost na bolesti. 

Dubina sjetve je određena tipom tla i kreće se od 4 do 6 cm. Na težim tlima preporuča se plića sjetva, a na lakšim dublja. Sjeme manje mase 1000 zrna (sitnije) se sije pliće (obično 4-5 cm) i obrnuto.

Za sjetvu suncokreta treba koristiti hibridno sjeme visoke klijavosti i čistoće, zaštićeno od bolesti i štetnika. Potrebna količina sjemena je od 4 do 6 kg/ha.

Izvori:

Gadžo D., Đikić M., Mijić A. 2011. Industrijsko bilje. Poljoprivredno- prehrambeni fakultet Sarajevo.

Vratarić M. i sur. 2004. Suncokret Helianthus annuus L. Poljoprivredni institut Osijek.

Pospišil M. 2008. Sjetva suncokreta. Glasnik zaštite bilja.