Vjerojatno i druga društva imaju svojih gluposti i idiotarija. No, mi znamo za naša domaća i to uvijek boli. Oduvijek mnoge bode u oči da javna ustanova Hrvatske šume upravljaju s velikim pašnjačkim površinama u našoj zemlji. Kroz desetke i desetke godina Hrvatske šume su samo vlasnici tih površina koje su u smislu pašnjaka neodržavane, prerasle u korov, makiju, garig a čak i u šume. Upravo u Dalmaciji je najviše nekih šuma, a koje kada pogledaš u papire piše da je to poljoprivredna površina. Da, nekada bila. Niti Hrvatske šume oni imaju stoku a ni namjere nema nitko da to u Hrvatskim šumama uspostavi kao neku djelatnosti. To zemljište se daje i u zakup. Iako su to bila nekada pašnjaci obližnjih sela i njihovih stočara oni sada nemaju nikakva upliva u to tko na tom zemljištu radi i što će raditi. Zašto Hrvatske šume uvijek se pitamo? Nikada to nije bilo jasno. Pa zar ne bi time onda moglo upravljati Ministarstvo poljoprivrede pa da ono u ime države provodi natječaj i daje u zakup posredovanjem lokalne zajednice. Neki kažu da bi to bilo još gore jer ti lokalni šerifi kako zovu mnoge načelnike općina tek bi pašnjake dali onome kome to ne treba. Ali ovo što u zakup daju Hrvatske šume je veoma loše.Najviše se protiv toga i bore stočari okupljeni u udruzi Hrvatski krški pašnjaci. Doslovce se bore za svoja prava. Odnosno za pravo na rad na svojim pašnjacima.

-        Površine koje su predmet javnog natječaja su pretežno nekvalitetne, premalene i na nepristupačnim terenima gdje se ne može razviti kvalitetno gospodarenje i ostvariti ozbiljnija poljoprivredna proizvodnja, ističu stočari koji imaju interesa da drže stoku na krškim područjima gdje su pašnjaci, ali pod upravom Hrvatskih šuma. Ističu da se poljoprivrednicima nude površine i po 10-15 km daleko od njihovih farmi,dok oko svojih farmi ne mogu ostvariti zakup zbog birokratskih prepreka.

„S obzirom da mnogi poljoprivrednici imaju stoku a nemaju pašnjačku površinu,za očekivati je da će se na skoro svaku točku javiti po desetak poljoprivrednika i od straha da im nebi netko drugi uzeo zemljište,nuditi će maksimalnu pa i dvostruku cijenu zakupa.

To je upravo i cilj Hrvatskih Šuma, ističu na jednom svom profilu udruga Krški pašnjaci jer će za najgore površine dobiti duplu cijenu zakupa,a poljoprivrednici će muku mučiti uopće doći do tih površina a kamo li kvalitetno gospodariti njima.U uvjetima gdje ne smijemo na tim površinama izgraditi pristupni put,nadstrešnicu za stoku,pojilište i postaviti el.pastir, nije se moguće baviti stočarstvom, ističu. Zašto se ne može postaviti električni pastir? Pa kao to je šuma pa valjda da se slobodno može kretati tim prostorom ljubitelji prirode. Čobani? Pa odakle bi stočari sada mogli imati tolike čobane. Nema njih više. Danas stoku čuva električni pastir.

Do sada se pokazalo da su Hrvatske šume i loš gospodar, a i kada su počeli davati u zakup uvijek su problemi. Uostalom, to i nije njihov posao a bave se time samo iz političkih razloga. Država, odnosno Ministarstvo poljoprivrede bi ipak tu trebalo uvesti reda. Na to se upozorava barem posljednjih 20 godina. Međutim nšta. Sve te površine treba hitno uzeti Hrvatskim šumama i koliko god to svima bilo jasno nikada se to nije dogodilo. Ne treba ni zakon, ni pravilnik pošto je država i vlasnik tvrtke Hrvatske šume dovoljna bi bila neka uredba o zakupu toga zemljišta. Kažu šumskog. No to uopće nije šumsko zemljište, a i ako je neko zemljište to i postalo razlog je upravo loše upravljanje od strane ove tvrtke pa je korov prerasao u drveće. Pa i to je jedan razlog zašto bi toj tvrtki trebalo oduzeti te pašnjake jer se prema njima nisu odnosili kao dobar gospodar. Jedan slavonski stočar, točnije iz okolice Đakova, je tako uspio dobiti takvo zemljište. Čak 40 hektara ali više od 100 kilometara od svoje farme. No, onda je shvatio da on mora nekome platiti da posebnom mehanizacijom prvo riješi tu divlju šumu. A onda, ni ta drvna masa nije njegova. On o svom trošku ju mora i odvesti ali ta masa je opet vlasništvo Hrvatskih šuma. I čovjek je lijepo vratio nazad to zemljište.

Upravo zato što prije tu zemlju treba uzeti Hrvatskim šuamama, ali doista ono što se još bar donekle može nazvati pašnjakom, dodijeliti svima onima koji imaju stoku.

Ovakvo parcijalno dodjeljivanje nekvalitetnih površina je zavaravanje i bacanje prašine u oči poljoprivrednicima, kažu stočari u jednom dopisu koji su nam poslali. Upozoravaju – „Dobro razmislite prije nego se odlučite zakupiti određenu površinu koja vam je nepristupačna i daleko vam je od vaših farmi.” Oni čak na svojoj stranici na društvenim mrežama pozivaju poljoprivrednike da sve buduće javne zakupe bojkotira dok im se ne ispune minimalni uvjeti za rad i sve ono što je dogovoreno sa Ministarstvom poljoprivrede vezano za razvoj stočarstva na krškim područjima. Mora se znati da su razgovori s Minisatarstvom stalni, i donose se neki zaključci ali nema pomaka.

Zemljište Hrvatske šume temeljem posljednjeg natječaja i putem Javnog poziva omogućile korisnicima dugoročni zakup šumskog zemljišta u vlasništvu RH do deset godina. E sada je to zanimljivo. Ne može sada stočar imati na postojećim pašnjačkim površinama koje koristi višak stoke koje u trenu kada dobije tzv. šumski pašnjak samo prebaciti na njega. Svaki stočar mora imati onoliko stoke koliko može prehraniti. Netko ima i nešto više ali ne previše da bi došao u problem. Svi oni znaju da mogu i žele više stoke uzgajati. Onoga trena kada dobiješ zemlju u zakup onda tek ideš u nabavu dodatnih grla, ili ostavljaš mladu stoku za daljnji uzgoj na novom pašnjaku. To je proces. I ako jednu kravu koja primjerice može živjeti i preživjeti na pašnjcima našega krša imate 15 godina što će te s njom nakon deset godina ako dalje zemlju ne dobijete u zakup. Zakup pašnjaka mora biti daleko dugoročniji od 10 godina. Pa za mnoge te pašnjake treba godina i dvije da ga privedete kulturi, a onda taj isti pašnjak narednih godina uzgajate, održavate i brinete o njemu. Pa za 10 godina on tek postane pravi i uredni pašnjak. I onda ode nekome drugome po tada vjerojatno opet nekim novim pravilnicima i pravima.

Cijena za dosadašnje korištenje šumskog zemljišta je 0,02 kn po m2, odnosno 200 kn po hektaru zemlje. Podatke o broju stoke posjeduje Ministarstvo poljoprivrede u Jedinstvenom registru domaćih životinja. U natječaju stoji da osoba koja nema najmanje 3,3 ha zemljišta pogodnog za pašarenje po uvjetnom grlu u razdoblju od 12 mjeseci, smatrat će se najpovoljnijim ponuditeljem ako ponudi najviši iznos zakupnine i ako do objave javnog poziva ima prebivalište ili sjedište na području za koje se raspisuje Javni poziv najmanje tri godine. To bi u biti trebalo biti u redu. Ali problem je ono tko ponudi najviše. Kao što stočari upozoravaju za takve male, udaljene i loše parcele Hrvatske šume dobiti će znatno više cijene od onih koliko ti pašnjaci trenutno zaista vrijede. Cijena mora biti fiksna a ne dozvoliti nikakvo nadmetanje. Nemamo mi u Hrvatskoj baš nešto puno stoke i stočara. Točno se zna u svakom selu tko se bavi stočarstvom i kome trebaju ti pašnjaci. Nema tu mnogo filozofije. Daj bože da uopće ima i po dva stočara u selu kome, da tako kažemo, pripadaju pašnjaci u okolici. No, u natječaju je mnogo mogućnosti da pašnjak koji je do štale ne dobije taj stočar nego neki udaljeniji. Jer ovaj stočar je u tijeku natječaja već napunio 42.godine, a ovaj drugi je mlađi od 41.godine. Ili je ako su i u tome jednaki ovaj drugi je dao nešto viši iznos zakupnine. I ode vam pašnjak pored štale nekome drugom.

Znate što je istaknuto javno o misiji i viziji Hrvatskih šuma. Misija je piše na internet stranici ovoga javnog poduzeća „Osigurati održivo integralno gospodarenje državnim šumama na čitavom području Republike Hrvatske na ekološki osjetljiv, ekonomski učinkovit i socijalno odgovoran način prema društvu u cjelini i zaposlenicima poduzeća.” A vizija je „Želimo biti vodeće Trgovačko društvo za gospodarenje šumama u regiji, koje će podizati svijest građana o šumama kao nacionalnom prirodnom bogatstvu RH, te promicati načela održivog razvoja.”

Dakle, neka upravljaju šumama a ne pašnjacima. Pa ako i katastrima i gruntovnicima za neko zemljište piše da je poljoprivredno ili pašnjak nema po toj misiji što radi na upravljaju ovoj tvrtki. Dražvnim poljoprivrednim zemljištem upravlja država, odnosno u zakup daju općine i gradovi. Čemu uopće želja da to već desecima godina ostane u Hrvatskim šumama? Nedavno smo čak u jednom slavonskom selu naišli na situaciju da je općina umjesto na natječaj seoski pašnjak dala svom stočaru ono ga dalo Hrvatskim šumama. Eto još veće gluposti.