Subota, 09 Siječanj 2021 21:45

Kad bi svi bili kao pčelari gdje bi nam bio kraj

Kod meda i pčelinjih proizvoda traži se već dugo da je roba s potpisom proizvođača. Nakon njih uslijedili su i drugi ali treba mnogo vremena, truda i ulaganja u odgoj potrošača

 

Odeš u knjižaru, u biti u onu što smo je nekada zvali papirnica i kupiš na A4 formatu naljepnice. Etikete, bijele. I onda ih staviš u pisaći stroj Olimpija i primjerice, kucaš: Med od bagrema. Ime i prezime proizvođača.

Datum kada je vrcano i gdje. I da bude lakše preko indigo papira napraviš nekoliko primjeraka odjednom. Kada napuniš teglu od kile medom, onako grabilicom za juhu, već u originalu kupljeni čep zavrtiš na nju i naljepnicu zalijepiš na čep ili na samu teglu. Tako je bilo prije 30, 40, 50 godina. 

Prve su to bile etikete proizvoda s OPG-a. Iz obitelji sam pčelara pa sam i sudjelovao u tom poslu. Onaj koji se slabije prodavao, predavali smo u pčelarsku zadrugu ili vlakom slali u kantama u ljubljanski Medex. Najčešće pčelari iz Slavonije su tako na veliko prodavali med od uljane repice, livadski, suncokreta. Prodavali smo i na malo: kesten, bagrem, medljika, a ovi iz Like, Gorskog kotara i uz obalu pak ružmarin, lavandu, vrijesak...

Dakle, to su bile prve pakovine meda i neki počeci pravljenja etiketa. Danas se rade posebni dizajni, tiskaju u tiskarama. U biti, med kao proizvod sela već dugo ima tradiciju kod kupaca i mnogi imaju svog pčelara od kojega kupuju. I danas se veliki dio proizvodnje meda proda na malo. Na kućnom pragu, tržnici, sajmovima, turističkim odredištima. I vinari su oduvijek imali neke svoje vjerne kupce kojima su prodavali vino. Prvo u rinfuzi, kanisterima, a onda su ti vinari počeli polako pakirati u boce, butelje, kanistere, lijepiti etikete. I danas je to tako, samo su ambalaže i etikete sve bolje i ljepše. Pa tako više nema razlike u pakiranjima velike vinarije od one male, kao ni med pakiran za trgovački lanac u velikoj tvrtki od onoga pakiranog kod pčelara na samom mjestu prozvodnje. Veliku ulogu su tu odigrale razne manifestacije na kojima se ocijenjuju kvaliteta, okus, etikete, pakiranja kako meda, a tako i vina. Jedno vrijeme smo imali čak i inflaciju razno raznih ocjenjivanja. No, danas ipak možemo reći da ih ima dosta, ali i da su preživjela ona ocjenjivanja koja su najbolje organizirana i najcjenjenija.

Od ovih proizvođača, dakle pčelara i vinara, treba učiti kako se to radi. No, treba i poticati te male proizvođače da što više to rade. Bolje je iz sredstava lokalnih zajednica, države i EU poticati takve male proizvođače nego li nekoga velikoga tko će samo otkupljivati od njih. Istina, bez takvih se također ne može. I oni su sastavni dio akcije plasiranja proizvoda hrvatskog sela u kućanstva, ali i na stolove na kojima poslužujemo turiste. I istina. kreće se. Imamo porast finalizacije proizvoda kod uzgajivača mliječnih goveda, povrtlara, voćara, maslinara, svinjogojaca koji prodaju suhomesnate proizvode i mnogih drugih. No, ipak se za sada salame, ulje, povrće, voće više kupuje na tržnicama, samoposlugama i slično. I tu su već prisutne dostave, prodaja stalnim kupcima ali daleko manje nego što bi to trebalo biti. Zahvaljujući pamdemiji korone dio kupaca je upoznao svoje male proizvođače u okolici pa su i sada nastavili s tom praksom. Ali tu mora država pomoći. Ne samo pomoći proizvođačima za kupnju opreme, dati sredstva za izradu etiketa i slično.

Mora netko obrazovati kupce. I učiteljice u školi moraju tu svoju ulogu odraditi a ne da za školski obrok djeca dobivaju pizze i kroasane. Mora se posredstvom medija. Onda nećemo biti u situaciji da idemo poluzelene mandarine kupovati u trgovačke lance. Oni moraju kupiti od proizvođača poluzelene mandarine da bi mogli s njima manipulirati 45 dana. A mandarine su ukusne samo kada su zrele. Tada su slatke i fine. Ovavke kao što su na ovoj fotografiji od prije nekoliko dana mandarine nemaju okus mandarina. To je bliže okusu limuna nego li mandarine. No, svježa i zrela mandarina se mora pojesti za tjedan ili dva. A trgovačkim lancima to ne odgovara. Ali ovakav okus ne privlači nikoga. Zašto bi jeli skupe i kisele mandarine. I sami proizvođači voća, pa i mandarina su svjesni toga problema, ali za sada svoje velike količine mogu prodati samo na veliko. Nismo navikli naručivati voće od proizvođača kao što smo to navikli kod pčelara. Dakle, samo edukacijom naših građana preusmjeravati ćemo vremenom na kupnju kod obiteljskih proizvođača.

935x150